• Šta je obilježilo rad Željezare u 2011. i koliko radnika trenutno ova firma upošljava?
- Svjedoci ste u prošloj godini šta se globalno dešavalo na planu ekonomije u Evropi, ali i u našem bliskom okruženju. To je sustiglo i takve kompanije kao što je Željezara. Međutim, ja sam optimista i mislim da će već kraj ove godine i početak iduće otvoriti neka polja investiranja. Mislim da će 2012. biti još teža, a da će poslije ići bolje vrijeme i znatno bolji poslovni ambijent nego sada. U ovom momentu imamo 750 uposlenih. Od toga je 400 njih redovno radno angažovano, a 350 su kategorije radnika koji su ostaci iz metalnog kompleksa. Oko 150 radnika se do današnjeg dana ne može uopšte angažovati jer su to invalidi rada druge kategorije, koji su zakonom zaštićeni i za koje firma mora obezbijediti dopunska socijalna davanja, a 200 radnika su klasični „čekači", koji nemaju raspored za ono što mi pružamo. Što se tiče zaposlenih u periodu od deset godina, od 2.350 radnika, smanjili smo to na 750, a sve radnike koji su bili u ovoj razlici socijalno zbrinuli na bilo koji način, otpremninom, obukom u promjeni radnog mjesta, u privatizaciji uvođenjem u nove projekte, nove firme kao što su Sholz, Linde, Zvornik putevi... Tako da radna i socijalna struktura nije tako loša u Željezari.
• U proteklih deset godina značajno je smanjen dug preduzeća. Da li je to učinjeno vlastitim naporima ili je i Vlada, kao vlasnik, ispunila svoj dio obaveza?
- Ne možemo reći da nam sve dosadašnje vlade, pa i ova vlada, nisu davale podršku u fazi restrukturiranja Željezare poslije privatizacije iznutra. Željezara je ostala sa ogromnim problemima u postupku privatizacije. Gledajući na sve ono što su bile odluke prethodnih vlada, a što su bili zahtjevi Željezare, mislim da se moglo napraviti i nešto više jer još je ugrožena egzistencija ovih 350 radnika koji nemaju raspored. Računam da ćemo uz daljnju podršku naših vlasnika, Vlade Federacije, uz podršku resornog ministarstva, uz jedan obziran i odgovoran rad Nadzornog odbora i menadžmenta koji vodi ovu firmu, ipak uspjeti ovo izvesti na zelenu granu. Mi smo u postupku privatizacije u ostatku Željezare imali oko 60 miliona obaveza, po kreditima, po nekim zapisnicima Poreske uprave, po tužbama radnika, kojih je bilo oko 7.000, što je svedeno na razumnu mjeru od pet miliona. Riješili smo libijski kredit, privremeno smo zaledili naše obaveze u Investicijskoj banci Federacije, gdje nam je puno pomoglo resorno ministarstvo, a ostala su još dva komercijalna kredita kod Union banke i IK banke. Oni su bili oko osam miliona, a sada su prepolovljeni. Naše ostale obaveze su pokrivene odgovarajućim hipotekama, odgovarajućim protokolima i uz sve ovo što se nagovještava u okviru poboljšanja ekonomskog ambijenta u FBiH, u okviru provedbe novih zakona, posebno za firme koje su ostaci iz privatizacije, mislim da ne treba biti pesimista.
• Željezara je sada preokupirana nekim drugim stvarima, posebno ugostiteljstvom?
- U zadnjih deset godina situacija u Željezari je bila pod pritiskom bliskog okruženja, a životno je njen opstanak bio vezan za rad u Arcelor Mittalu. Ali, uz sve ovo što je nasljedila kao pasivu, u postupku privatizacije, ipak je Željezarin kapital značajan i nije bitno ugrožen. Uz znatno umanjenje broja zaposlenih za 1.700 radnika koji su socijalno riješeni, uz kapital koji je povećan sa 90 na 100 miliona KM i po procjeni uz još 50 miliona KM u hotelu Zenit u Neumu. Dakle, realan kapital Željezare je oko 150 miliona KM, uz jedno potraživanje u postupku privatizacije od 29 miliona dolara prema državi BiH nastalo u postupku formiranja firme BH Steel Company, mislim da Željezara u ovom momentu nije vitalno ugrožena u poslovanju i ima svoju budućnost. Ipak, mi imamo 13 profitnih centara, gdje možemo preraspodijeliti snage. Ako ne ide u ugostiteljstvu, prebacimo snage u uslugu u proizvodnji stanova i građevinskom sektoru, ako ne tu, onda hrana... Ne treba ulaziti u neizvjesne prodaje, privatizacije. Taj postupak se ne može provesti preko noći. Imamo u firmi Lindegas BiH udio od 15 posto koji je zaštićen.
cijeli intervju pročitajte u današnjem Oslobodjenju
