Tačno prije trideset pet godina predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Džemal Bijedić poginuo je na brdu Inač iznad Kreševa i tako je završena jedna briljantna politička karijera, ali je i okončan život jednog od najomiljenijih političara koji se družio sa narodom i koga je narod iskreno volio. Od kada se ta strašna nesreća dogodila, dakle, od januara 1977. godine, prisutna je stalna dilema da li se radilo o slučajnoj nesreći ili o precizno isplaniranom udesu u kojem je stradao političar koji je bio u samom vrhu političkog života Jugoslavije.
Pristalice atentata vjeruju da je Džemal Bijedić zasmetao nekome u samom armijskom vrhu, te da je bio žrtva isplaniranog atentata. Bilo je i tvrdnji da je u to umiješana i Jovanka Broz. A Tužilaštvo Kantona Sarajevo je istraživalo čitav slučaj kada je došlo do promjene vlasti; tužilac Bisić je još jedanput prošao svu dostupnu dokumentaciju, ali nije uspio doći do dokaza da se radilo o atentatu.
Slutnja
Ipak, odmah poslije nesreće libanski dnevnik Al-Nahar je napisao da smrt jugoslovenskog premijera izlazi iz klišea političkih atentata koji su obilježili karijeru mnogih svjetskih državnika. Ostaje i svjedočenje Džeminih prijatelja i rođaka koji tvrde da je često govorio: "Ubit će me, ja mnogo znam".
Džemal Bijedić je rođen 1917. godine u Mostaru u uglednoj trgovačkoj porodici i već kao gimnazijalac počinje da simpatiše komunistički pokret, kojem se tokom studija u Beogradu i priključuje. Bijedić je 1939. godine primljen u Beogradu u SKOJ, a već iste godine priključuje se mostarskoj partijskoj organizaciji. Njegov put revolucionara obilježen je mostarskim hapšenjima, a onda, odmah na početku Drugog svjetskog rata, među prvim, kao član Partije, priključuje se borbi protiv fašizma.
Partija je pred Džemala Bijedića stavljala važne zadatke koje je on obavljao odgovorno i bez greške. Nakon rata bio je pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPBiH. Lista njegovih funkcija je duga i vodi prema gore na hijerarhijskoj ljestvici - sve do predsjednika SIV-a, funkcije na kojoj je poginuo.
Veliko M
Bijedića sada neke partije i partijice pokušavaju proglasiti ocem muslimanske nacije i tako priskrbiti sebi kontinuitet, a, zapravo, zaboravljaju da su osim Džemala, čiji je uticaj sigurno ogroman, svoj veliki doprinos u toj borbi dali i Hamdija Pozderac i Branko Mikulić - a mnogo ranije i Avdo Humo i Rodoljub Čolaković. Svi oni su zaslužni da se muslimanima da pravo da se mogu pisati kao Muslimani.
Nagorka Idrizović /Oslobodjenje
